Afrodita/Venera

Afrodita (Ἀφροδίτη, Aphrodítê) u grčkoj mitologiji božica je ljubavi, ljepote, požude i spolnosti. Afroditin je pandan u rimskoj mitologiji Venera, a u egipatskoj Hathor. Njezino je porijeklo nejasno. Prema Homeru, ona je kći vrhovnog boga Zeusa i božice kiše Dione.

Prema Heziodu u Teogoniji rodila se iz morske pjene, koju je oplodio bog neba Uran, nakon što mu je njegov sin Kron odsjekao genitalije kamenim srpom. Potom je izašla iz mora na otok Cipar.

U drugim pak mitološkim izvorima piše da je Talasina i Zeusova kći, budući da je Talasa bila božica mora.

Etimologija

Tradicionalna etimologija Afroditina imena povezuje ga s grčkom riječi aphros = "pjena", tako je Afrodita "rođena u morskoj pjeni". Vjerojatnije je da je ime feničkog porijekla. Od životinja joj je posvećen slavuj, a od biljaka ruža.

Karakteristike

Zahvaljujući svojoj ljepoti i čarolijama kojima je vladala, postala je jedna od najmoćnijih božica. Ni bogovi niti ljudi nisu joj mogli odoljeti. Osim toga, imala je i više pomoćnika i pomoćnica: Harite (boginje ljupkosti i ljepote), Hore (boginje godišnjih doba), Peitu (boginju udvaranja i ljubavnog nagovora), Himena (boga ženidbe) i Erosa, mladog boga ljubavi čijim ljubavnim strelicama nitko nije mogao umaknuti.

Budući da ljubav u životima bogova i ljudi ima jako važnu ulogu, Afrodita je bila vrlo cijenjena. Onaj tko joj je iskazivao počasti i prinosio žrtve, mogao je biti siguran u njenu naklonost. Samo je bila pomalo nestalna, a sreća koju je pružala često je bila i prolazna. Katkad je činila čuda kakva može učiniti samo ljubav: ciparskom kiparu Pigmalionu oživjela je mramorni kip u koji se on zaljubio. Svoje je ljubimce štitila na bojištima, u morskim olujama i od spletaka neprijatelja. Znala je i mrziti, jer mržnja je rođena sestra ljubavi.